Sjedište je duše ondje gdje se unutarnji svijet i vanjski svijet dodiruje. Jer, nitko ne poznaje sebe ako je samo on, a ne u isti mah još i netko drugi. Henry Miller
Platak i Snježnik su naša omiljena odredišta. No ovaj dan na prvi dan Božića 2006 godine kada smo hodali Zvonko i ja bilo je neopisivo lijepo. Nekoliko dana prije padao je snijeg i bila je mećava ali tog jutra bilo je posve tiho i vedro. Nas dvojica pošli smo iz Poreča rano a na Platku nas je dočekao snijeg, nepregledna bjelina i sunce. Kao i mnogo puta prije, svratili smo najprije u planinarski dom na Platku od kuda uvijek polazimo. Cilj nam je bio planinarski dom i vrh Snježnika. Put smo dobro poznavali a radovalo nas je što smo bili prvi toga dana jer na ničije tragove nismo nailazili.
Sve je bilo bijelo samo su stabla u šumi, onaj dio koji nije pokriven ledom i snijegom bila crna i isticala se u čudnom kontrastu sa bjelinom snijega i suncem koje je prodiralo sa svih strana. Još je bilo vrlo hladno a vjetar koji je puhao prije izgradio je nevjerojatne kreacije u raslinju i kamenjaru. Bili smo počašćeni što smo taj dan bili tu i što smo mogli uživati u penjnju na Snježnik. Zbilja volim fotografije koje sam tada napravio a i Zvonko zvani Modro oko ili Zvonarević stalno je nešto slikavao.
Ovo današnje planinarenje bilo je pravo meditacijsko iskustvo i gradja za širenje duše. "Čovjek nije samo tijelo ili samo duša, već se sastoji iz duše i tijela." (Sv. Augustin, De civ. Dei, 13, 24)
Mi se penjemo na vrh planine da zadovoljimo i ispunimo našu dušu a ne tijelo i to bi mogao biti odgovor jednoj gospodji koja je tražila jasan razlog i svrhovitost penjnja na neku planinu. Ali razumijem ja nju koja jedino može shvatiti samo dimenziju svog vlastitog lika u ogledalu i uvijek će izabrat šetnju starim ulicama Rovinja prije nego li planinarsku stazu. Ali tu nema ničega za zamjeriti i neka joj bude tako.
Mi se penjemo na vrh planine da zadovoljimo i ispunimo našu dušu a ne tijelo i to bi mogao biti odgovor jednoj gospodji koja je tražila jasan razlog i svrhovitost penjnja na neku planinu. Ali razumijem ja nju koja jedino može shvatiti samo dimenziju svog vlastitog lika u ogledalu i uvijek će izabrat šetnju starim ulicama Rovinja prije nego li planinarsku stazu. Ali tu nema ničega za zamjeriti i neka joj bude tako.
Kažem, puno puta smo bili na Snježniku ali ovo današnje iskustvo mi je neponovljivo i nakon toliko godina pamtim taj dan i sve slike kao da je bilo juče. Pogledajte fotke.
Nema komentara:
Objavi komentar