ponedjeljak, 21. veljače 2011.

ZAPIS O VELEBITSKOJ ŽIČARI






Sve od Stinice na moru pa do vrha Alana 1412 m na Velebitu izgradili su žičaru za transport trupaca. To im je bilo važno jer su vlasti na taj način mislile  osigurati sirovinu za  radionice na Golom* a gradili   su je u neljudskim uvjetima politički zatočenici sa Golog otoka. Završena je 1958 godine. 
Trebali bi vidjeti te vrleti i gudure, kamene vertikale, to neprohodno i potpuno nepristupačno stijenje kud ova žičara prolazi i gdje su postavljeni metalni stupovi nosači. Još i danas do nekih je skoro nemoguće doći jer ljudska noga tuda rijetko kroči. Zbilja, kako su to golim rukama izveli?? Pa nije šala izgraditi takvu žičaru od tridesetak kilometara niti gdje postoji cesta i svi tehnički uvijeti a nekmoli u surovim predjelima Velebita.
           Čemu su sve bili izloženi ti graditelji ne može normalan um ni pojmiti. Siguran sam da su im ipak najmanje smetali uvijeti terena ili nedostatak tehnike i alata ali moći izaći na kraj  i imati imalo milosti od svojih čuvara e to je bilo najteže. Jer milosti oni nisu imali!Pričao mi je jedan poznanik sa Raba da su ti domaći policajci (Lopar) bili najsuroviji a i sam poznajem neke od njih.
          Dakako, oni su danas stari ali ni sada nisu prestali biti zli. A šta mislite u kojoj su stranci?   Pa nije teško pogoditi a možda nije niti važno jer kod nas vrlo ozbiljne i životno važne stvari začas postaju humor. Hm, tako nekako ili jos gore.


Ostao je tako trajan spomenik tim graditeljima jer žičara je na velebitskoj buri bila neupotrebljiva. Radila je tri ili četiri mjeseca i sad stoji desetljećima napuštena kao kosti divlje zvijeri... dosta je još čvrsta a u nas nikada nije bilo teško stvoriti političke otpadnike pa ako bi se otvarao nanovo Goli, eto šanse.


Napomena:


Goli otok je bio zatvor za političke zatvorenike muškarce a malo dalje otok Grgur bio je zatvor za žene. To je bio jedini otok zatvor za žene na svijetu! Zatvori su ukinuti padom Jugoslavije 1990 godine.




Stinica danas






Pogon na Alanu, Velebit




nedjelja, 13. veljače 2011.

ELEMENT VATRA






Vatra (iz ilirskog ili iz tračkog koji je prvo značio "ognjište", kao rumunjski. vatra ili albanski. vatre/votre; oganj). Wikipedia
                                                                              


Picugi na vrhu Kleka u magli






Vatra nam daje toplinu i štiti nas od divljih životinja, čini nam društvo i daje posebnu poveznicu sa nekim pradavnim domom ili sigurnim mjestom koje nosimo u sebi još od početka evolucije.                                                                                               
Vatra je bit same prirode i svega što postoji (Heraklit). Brahma, Oziris, meks. Quetzalcoatl, skand. Tor, galski Taranis i slavenski Perun, veliki su bogovi vatre. Štovanje vatre održalo se u hinduizmu i zoroastrizmu sve do danas. 
Simbol vatre zauzima jedno od najistaknutijih mjesta u ljudskoj simbolici, povezan s najvažnijim trenutcima egzistencije (rođenjem, ljubavlju i smrću). Ponovno rađanje iz pepela, žarka ljubav i plamen ljubavi, velike propasti i slične figure govore o privlačnosti i užasu koje taj fenomen sadrži. Svaka vrsta vatre, unutar mitološkoga i religioznog sustava neke zajednice, ima svojega boga i ognjište, oltar (Hestija, Apolon, Helije, Loki, Lug i dr.). U svijetu magije vatra je pročišćavajući (purifikacijski) element, što se zadržalo i u kršćanskom mitu.
 Održavanje i prenošenje vatre sačuvalo se, uza sve specifične modifikacije, od prastaroga kulta ognjišta do modernih Olimpijskih igara. Obožavanje vatre zastupa možda najbolje kult Sunca. Među istaknutim su obožavateljima vatre bili stari Meksikanci, Asirci i Feničani. Glavni bog starih Arijaca bio je bog ognja Agni (usp. lat. ignis). 
Picugi su isto obožavateljii vatre ( pogotovo kad je meštar od vatre prisutan). Volimo naložiti vatru u divljini poštujući sva pravila o sigurnosti i zaštiti od požara. Ljudi zanemaruju ovu činjenicu pa lože vatru bilo gdje, ne znaju izabrati mjesto za vatru, ne znaju je održavati i kontrolirati...Najčešće ne znaju nit naložiti vatru ali zapalit šumu znaju. Još kako! Vatra je opasna!! Sanjati vatru u snu je lijepo. Ima ugodnu i radosnu simboliku.

After meditation

Šta si mi u kavu stavila...

Bog daj...


Luk špek i sex  - klikni za veću


nedjelja, 6. veljače 2011.

NA MATIĆ POLJANI


Mrkopalj je kolijevka hrvatskog skijanja gdje je još daleke 1913.godine održano prvo organizirano skijaško natjecanje kao i nedugo zatim 1934.godine izgrađena i prva skakaonica na kojoj je održano međunarodno natjecanje u skokovima. Veliko bogatstvo Općine Mrkopalj svakako su ljudi koji su ovdje stoljećima naviknuti na teške životne uvjete.
Izgleda banalno otići na Matić poljanu. Moguće ali banalno nama nije bilo iako smo na destinu puta bili ovdje. Ova subota je bila neki posebni dan, kao dar. Svaki dan je dar ali ovaj je bio posebno lijep.Od Tuka smo pješačili jer smo htjeli doći na Janjčaricu. Sve je još u dubokom snijegu i naporno je hodati ali eto netko je sa motornim sanjkama prošao baš kuda mi idemo i napravio nam stazu. E hvala mu na tome. Prošli smo smrznute partizane (spomenik na Matić poljani) i išli još sat vremena do lovačke čeke. Ulaskom u šumu snijeg je postao predubok, tako da nije bilo moguće forsirati dalje pa smo odustali, naložili vatru i pojeli svoj obrok. Bilo je ugodno poslije vratiti se u bistro “Šume pjevaju” u Mrkoplju, popiti pivo  i kavu pa nastaviti dalje svojoj kući.E kad će opet subota?

Jutro u Bukovcu Sungerskom

Poznatim spomenik smrznutim partizanima na Matić poljani

Snow trails






Čovik i njegova sjena


Ekipa  -  klikni za veću sliku

Manifestacijom se obilježava stradavanje partizana 2. brigade 13. primorsko-goranske divizije u noći s 19. na 20. veljače 1944. Brigada se maršem trebala probiti s područja Drežnice preko Jasenka na područje Mrkoplja putem dugim oko 52 kilometra. Tijekom noći u nevremenu i pri ekstremno niskoj temperaturi uglavnom na području Matić-poljane smrtno je nastradalo 26 partizana, a njih 150 ostalo je trajnim posljedicama od promrzavanja.

U spomen na to stradavanje prvi je put 1962. priređen Memorijal 26 smrznutih partizana a ove kamene figure su simbol tog stradanja.