ISTRA

Istarski kraj ( čakavski Istrija ili Jistra) ne ostavlja nimalo ravnodušnim nijednog namjernika ili putnika. Na prvi pogled zapanji krajolikom pa ako dođete u Istru zavest će vas poput lijepe mlade djevojke. Pričinit će vam se da se već dugo znate i da je posve normalno da ste tu i da vas je sudbina dovela. Povjerovat će te da ste se pronašli u  ljepoti  koja  je davno na neki način bila izgubljena i koju niste mogli pronaći.Istra na tajanstven način bira sama svoje zaljubljenike i ne možete se oduprijeti ako budete počašćeni da vas odabere. Postat će te  brzo bliski i izgubiti razum  uz njezine obale, brežuljke i gradiće na njima, šume i cvijetove samoniklih orhideja uz potoke i skrivene slapove u svojoj nutrini. Neki su toliko skriveni da većina rođenih istrana za njih i ne zna, ne znaju im nit imena pa ako iznenada dođete na takva mjesta povjerovat će te da su stvorerni samo za vas i da su poput dara čekali da se predaju.

Te slike  Istre, zvukovi i okusi, postaju trajne melodije koje nosimo sa sobom i koje nam neko Božanstvo tiho šapuće do kraja života. I kao u  legendi o Argonautima ne možemo pobjeći niti ćemo ikada znati jesmo li mi pobijedili ili smo pobjeđeni.

Prema predaji jednom davno kralj Albus bijaše vladar velikog broja otoka, pobijedivši sve neprijatelje koji bi mu stali na put. Kad se zasitio osvajanja sagradio je sebi dvorac čija su zlatna vrata bila okrenuta ka istoku. Kad se prvo jutro probudio primijetio je da prve zrake ne padaju na njegova nova vrata već na vrh planine Učke te se zapanjio.

Pozvao je kraljeve susjednih zemalja  te ih upitao što je to što uspijeva zadovoljiti njihovu oholost. Kralj Gigan mu je priopćio da je u njegovom kraljevstvu to Učka gora koja za njega nije tek obična planina već kraljica. Galeša, drugi kralj mu je na isto pitanje dao odgovor da on osobno najviše mari za Mirnu, njegovu kraljicu. Tada je Albus odlučio napasti oba kraljevstva kako bi im oteo ono najvrjednije. Svoje bi prijestolje postavio na vrh Učke  a Mirnu bi uzeo za ženu. Započeo je vojnu na Giganove posjede te uspio proći sve prepreke i zasjesti na vrh najviše istarske planine nakon čega se obrušio na Galešine zemlje. Na njegovom osvajačkom putu ga ništa nije moglo zaustaviti  te kad je napokon osvojio prijestolnicu pozvao je Mirnu pred sebe. Kraljica je izašla pred barbarina noseći dojenče na grudima no umjesto daljnjeg nasilja dogodilo se nešto nepredvidljivo. Zgrabivši dijete čudna mu je sila prošla tijelom  i oholi se kralj preobratio. Majci je nježno vratio dijete te skupio svoju vojsku i otišao. Duša mu je od tada postala mirna te se zauvijek ispunio radošću i dobrotom. 

Zarečki krov

Pećine - ispod slapa izvor je hladne vode

Sopot ispod Gračišća

Copot kod Buzeta prema istoimenom potoku

Butoniga

Sopot sa starim mostom

Okolica Poreča

Banina na Učki