utorak, 31. listopada 2017.

STAP I STAPINA NA VELEBITU






Evo Mare i mene nakon nekoliko godina ponovno na putu za Stap. Mare nikada nije bila ali uvjerio sam je da su prirodne ljepote na toj stazi kao i doživljaj planine neopisive. Ispalo je baš tako.Prekrasan dan, toplo kao u proljeće, jedino je paleta boja bila prava jesenja.
Sa Raba smo krenuli u 8 sati i to je malo kasno bilo. Bolje bi bilo u sedam jer se dan jako skratio. Auto je ostalo u Ljubotiću u blizini znamenitih MIRILA a mi smo krenuli na uspon. Prema GPS polazna točka je bila na 320 m a trebalo je stalnim usponom doći na 1215 m.
Sami uspon uz nešto pauza trajao je 3,30 min do Tatekove kolibe ali još je trebalo 1 sat do na samu Stapinu.
Sve je prošlo dobro i nije bilo nikakvih problema. U skloništu nismo zateklo nikog a kada smo odlazili susreli smo dvoje mladih, dečka i curu koji će provesti noć u slkoništu.
Žurili smo nazad a i vrijeme se pokvarilo, spustila se neka magluština na okolne vrhove a dan je bio na izmaku. Do auta smo došli još za dana ako da je sve prošlo kako smo i planirali.


























četvrtak, 12. listopada 2017.

VELIKI GOLIĆ I GOLJAK NA VELEBITU








Prošlo je dugo vremena, cijelo ljeto a da nisam bio na Velebiu. I evo 7 listopada 2017 godine u subotu krenuo sam sa Raba sa planinarima PD Kamenjak Rab. Osvanuo je lijep dan sa burom koja se poslije smirila. Iako je kiša padala danima taj dan je prestala i vrijeme je bilo kao naručeno.
Začas se dođe autom na Veliki Alan gdje smo ostavili aute popili kavu i uputili se na naš cilj - Veliki Golić i Goljak 1605m.To su prekrasni vrhovi sa kojih se vidi Gromovača i Rožanski kukovi, Kozjak, Hajdučki kukovi, Lika, more, Kita, Šatorina...
Prošlu noć je na Velebitu padao snijeg i zatekli smo dosta mraza ali hodanje je bilo ugodno i zanimljivo jer se moglo vidjeti daleko (bura) , more je imalo nestvarnu modru boje a jesenje boje preplavile su sva osjetila.



Pogled na otk Rab sa Buljme na Velebitu. Mogao bi tu sjeditit satima i gledati more i otoke. Pogled južnije ide preko Paga, Dugog otoka, Orude...




Pogled na Mirovo sa stare ceste, uvijek priča zanimljive priče i legende o prohujalim vremenima i danima kad smo bili mladi i dolazili planinaariti ovdje iz Istre.