Iako se Dinara ne istice visinom - najvisi su vrhovi Dinarskog gorja u Durmitoru i Prokletijama - ona se velicanstvenim oblikom i duzinom svoje jz. stijene duboko poima svakoga tko je ugleda. Naziv Dinara odnosi se na samu Dinaru u najužem smislu riječi,a vrh te Dinare ujedno je i najviši vrh Hrvatske. U antičko doba planina se zvala Adrion oros,a često se za sam vrh upotrebljava naziv Sinjal (1831 m).Najviši vrh Dinare je Troglav i nalazi se u Bosni i Hercegovini (1913m).
O Dinari smo pričali i spominjali je često. Bila nam je nekako prava planina za razliku od Žbevnice, Korita, Učke i brda Ćićarije u Istri kamo smo odlazili svaku subotu. Činila nam se daleko i surovo. I teža nego Velebit. Kovali smo planove i tražili mogućnosti da se spoji koji petak sa vikendom kako bi mogli na miru napraviti logor. A taj logor, to vam je kao pravi kamp u planini. Sve ima: vodu u specijalnim posudama i špinom, šatore, ležaljke, platnene fotelje manje i veće, plinske boce, roštilj od rostfraja, prave čaše od stakla, posudje za spremanje hrane, svjetiljke, baklje...ma ni pola nisam nabrojao. Naš frend K.Ž. ne ide bez toga i nije mu teško sve to dan prije trpati u auto i voziti u podnožje neke planine. To radi uvijek kad ostajemo na logorovanju. Za sebe nosi veliki šator, stajaće visine za tri osobe, više madraca za napuhavanje ali ne bilo kakvih nego onih dbelih na kojim se fino spava...
Lijepo je uredjen planinarski dom na Brezovcu a gospodin koji se brine za održavanje ljubazno nas je primio. Malo dalje od doma na jednoj zaravni u šumi napravili smo logor. Odmah smo podigli šatore i odmah sam zapalio vatru na sigurnom mjestu tako da nije postojala opasnost da se nešto zapali i izazove požar.
U planinarskom domu je bilo puno ljudi a predvečer su dovezli i cijeli orkestar: harmonika, violina, gitare, bajs... Dovezli su ih u nekom starom busu koji je bio obojen u dugine boje. Kako taj bus vozi po toj cesti to mi u glavu ne ide! Sve je sličilo na film – Ko to tamo peva. Ludilo! Sviralo se i pjevalo cijelu noć. Pivo je bilo hladno kao led a hladilo se u planinskom izvoru odmah kod doma. Bogme se popilo a neki su imali i rodjendan.
Drugi dan smo se uputili na vrh Dinare. Bio je kraj šestog mjeseca i zapamtio sam to cvijeće na Dinari. Nikad u životu nisam vidio toliko cvijeća po proplancima i padinama neke planine. Bilo ga je posvuda. Nevidjeno nešto! Tako smo osvojili vrh Dinare a drugi dan smo se popeli i na Badanj.
Sigurno se opet vraćamo ovdje...
Dinara, pogled preko Dulera u daljinu
Ovo nismo nikad prije vidjeli.Netko je cijeli bend skupa sa instrumentima doveo u pl.dom Brezovac.Svirali su cijelu noć a nisu prestajali ni u jutro.
Evo Željka i Zvonka na krovu Hrvatske
Nema komentara:
Objavi komentar