PICUGI POREČ - BILO JEDNOM

           

  

Na Snježniku

Nezaboravne godine druženja po Ćićariji u Istri, Gorsom Kotaru i Velebitu najljepše su godine moga života. Jedno vrijeme bila nam je glavna baza u planinarskom domu na Koritima (Brajkov vrh) pa Dom na Hahliću ali i drugi palninarski domovi i skloništa jer rijetko u kojem nismo bili. Rado smo dolazili u planinarski dom na Lubenovcu (Velebit) koji je nažalost već davno izgorio. Nikada nije obnovljen jer smradovi iz Nacionalnog parka Sjeverni Velebit to nisu dopustili. Prisjećam se i predivnih logorovanja sa šatorima na Štirovači, Dinari i Samarskim stijenama...
Ovdje je samo mali dio te priče.

Jedne zime na Koritima - Ćićarija,Istra

Ispod Kleka,Željko

VISOKI BUK NA ZRMANJI

                                          Poznavanje prirode uči me da s najvećim                                                             poštovanjem i divljenjem mislim o Bogu.

                                                                                                                                                                                                     Albrecht Haller

Bio sam ponovno na mom omiljenom mjestu na Zrmanji - Visokom Buku. Ovaj put sam startao iz Golubića (gdje sam ostavio auto) od kuda vodi markirana staza "Slomivrat" niz kanjon sve do samog slapa. Bio je vreo dan kao da nije tek početak lipnja. Malo osvježenja donosila je bura sa Velebita. Nigdje ni pasa na stazi  a u dubini kanjona hučala je Krupa. Ova planinarska staza prati Krupu sve do njezinog utoka u Zrmanju. Prekrasna zelenoplava boja rijeke plijenila je pogled i zbilja nestvarno izgledala vijugajući u ljutom podvelebitskom kršu.
Picugi seniori iz Poreča bili su mi dali obećanje da će ovdje doći na logorovanje kako bi bolje upoznali kanjon Krupe i Zrmanje. Eto već dolazim sam više od deset puta a oni nisu održali obećanje.
Prestajem pisati jer slike će vam reći puno više...

PO OTOKU RABU

Penekad kad ne odem nikamo sa otoka, istražujem staze po Rapskom Kamenjaku ili Loparu, često i po više puta ali ipak mi nije dosadno. Ovaj put sam išao od Mišnjaka (trajektna luka na Rabu) pa sve do vrha Kamenjaka (400 m).
Na samom vrhu Raba nalazi se bezbroj čortena koji su ostavili planinari iza sebe. Chorteni,stupe potječu od budističkog rituala i imaju duhvni značaj u planinama Nepala npr. Kod nas se naširoko udomaćilo tako da planinari po  vrhovima prave ove konuse od kamenja. Vjeruje se da chorteni sa zavjetnim zastavicama (kate) mole za onog tko ih je sagradio sa svakim daškom vjetra...  Odavde puca veličanstven pogled prema Velebitu i Velebitskom kanalu.
Staza ako se tako može nazvati pustinja otočnog kamenjara, nedavno je trasirana i markirana. Tuda sam prolazio i prije markiranja i moram primjetiti da su markacije prerijetke ili ih negdje uopće nema. Svidjelo mi se što su postavili nove prijelaze preko suhozida a i područje uz samo more (uvala Mag) puno je ljepše i zanimljivije. Sam pristup vrhu Kamenjaka zbilja je zanimljiv i bolji je nogo onaj prijašnji. U svakom slučaju velika hvala rapskim planinarima.