petak, 30. prosinca 2011.

USPOMENE





I tako uspomne ostaju i tuga...Sretna Nova 2012 godina svim planinarima.


Dolazim i odlazim.
Sve je teže
bilo šta reći. 

(Anhava)





Mi zajedno živimo, zajedno radimo, i reagiramo jedni na druge; ali smo uvijek i u svim okruženjima sami. Mučenici ulaze u arenu držeći se za ruke; razapinju ih same. U zagrljaju, ljubavnici očajnički pokušavaju
stopiti svoje izolirane ekstaze u jedinstvenu samotranscedentnost; uzalud. Samom svojom prirodom svaki utjelovljeni duh osuđen je da pati i uživa sam. Osjeti, osjećaji, uvidi, sklonosti - svi su oni osobni i, osim simbolima i iz druge ruke, neprenosivi. Možemo sakupljati informacije o doživljajima, ali nikad same doživljaje. Od obitelji do naroda, svaka grupa ljudi je društvo izoliranih univerzuma.
Većina izdvojenih univerzuma dovoljno su nalik jedni drugima da dopuste razumijevanje na osnovu
zaključivanja ili čak uzajamnu empatiju ili "suosjećanje". Tako, sjećajući se svojih vlastitih žalosti i poniženja, možemo suosjećati s drugima u jednakim okolnostima, možemo sebe staviti (naravno, uvijek u pomalo pickwickovskom smislu) na njihova mjesta. Ali u nekim slučajevima komunikacija među univerzumima je nepotpuna ili čak nepostojeća.
Um je svoje vlastito mjesto, i mjesta koja nastanjuju umno poremećeni ili izuzetno nadareni toliko su različita od mjesta gdje obični muškarci i žene žive, da je malo ili nimalo zajedničkog sjećanja koje bi moglo poslužiti
kao osnova za razumijevanje ili srodno osjećanje.Riječi bivaju izrečene, ali ne uspijevaju objasniti.
Stvari i događaji na koje se simboli odnose pripadaju međusobno isključujućim područjima iskustva.

Većina snova se bavi osobnim željama i nagonskim potrebama sanjača, kao i sukobima koji nastaju kada te želje i potrebe guši grižnja savjesti ili strah od javnog mnijenja. Priča o tim porivima i sukobima ispričana je rječnikom dramskih simbola, a u većini snova ti simboli su neobojeni. Zašto je tako? Odgovor je, pretpostavljam, to što, da bi bili učinkoviti, simboli ne moraju biti obojeni. Slova kojima pišemo o ružama ne moraju biti crvena, a dugu možemo opisati znakovima tintom na bijelom papiru. Udžbenici su ilustrirani gravirama i crno-bijelim slikama; a ti neobojeni likovi i dijagrami učinkovito prenose informacije.

       ( Aldous Huxley )


Na Maloj Učki, odmor uz Kasačko pivo

       


Glavni Picug