utorak, 29. kolovoza 2017.

MIRNO GORI VELEBIT



Nemoj nikada zaboraviti da se zemlja ushićuje na dodir tvog bosog stopala a  da vjetar žudi za igrom sa tvojom kosom.
                                                                                                                                          Halil Džubran






Danima već gori naš Velebit, još od 15 kolovoza pa i sada dok ovo pišem. Gori na Tulovim Gredama a i sam mogu vidjeti kako gori na Kurozebu i sada blizu Alana na Sjevernom Velebitu. Možete pogledati na karti koliko je to samo na Sjevernom Veleitu. (klikni za veću sliku)
Poznate su mi lokacije još kako. Neviđena je to prirodna ljepota. Htio bi pomoći Velebitu samo kad bi mogao. Tužan sam baš i nezadovoljan jer to gori pretjerano dugo i koliko god kažu da čine sve što mogu - ne vjerujem. Možda onih tridesetak ljudi čine sve što mogu; špricaljke sa desetak litara vode na leđima i te stvari  (pa to ne bi jedva ugasilo vatru u šporetu) ali veliko im hvala. Ali da kanaderi ne mogu letjeti zbog nekakvih zračnih struja već 15 dan e tu vrstu cigara ne pušim. Ne ja! To bi kanaderi ugasili začas ali čujem komentare na TV - pa tamo kao nema ljudi i nema što tamo vrijedno izgorjeti osim bukve. Pitam se da li su ti ljudi čuli za Premužićevu stazu koja prolazi neviđeno lijepim područjem Velebita pa i tim mjestima koje gore. 
Čini se da su ipak došli na kraju i kanaderi i situacija se bitno popravila ali još prča nije gotova....