HODAO SAM PO LOPARU

                                                           

Uspjeh i sreća će ti biti oprošteni jedino ako se složiš da ih velikodušno podijeliš sa drugima

                                                                 Albert Camus

Rado odlazim u Lopar prošetati naokolo uz more i nema baš ni pedalj obale da je nisam prohodao više puta. Moje šetnje Loparskom obalom (uvalama, škojima i plažama) su uglavno izvan sezone kada nema turista. Proljeće je ovdje posebno lijepo i pruža pravo uživanje i zadovoljstvo.

Tako je bilo i danas. Predivan sunčan dan i ugodno toplo. Brnistra je procvjetala i ima je posvuda. Volim njen miris koji odnosi tugu i gorčinu koju pak svatko dijelom nosi u svojoj istinskoj samoći. I koju krijemo i od sebe samih ali eto jednostavno taj miris brnistre pokrene neke druge mehanizme pa se osjećamo punije, sretnije i bolje.
Lopar je sav rascvjetan u svibnju. Susreo sam nekoliko stranaca koji su me pitali o cvijetu "bušin" Cistus villosus koji ovdje posvuda raste i rekli su mi da to nikada nisu vidjeli u prirodi. Zbilja je posebno lijep sa zgužvanim laticama koje takve i ostanu do kraja. vrlo je ljekovit. Uspio sam ga (ipak) uzgojiti od sjemena na svojoj terasi. To je to. Puno više će vam reći moje slike.

OTOK MALI LOŠINJ

Nijedan čovjek nije otok sasvim sam za sebe

svaki je čovjek dio kontinenta dio zemlje,

ako more odnese grudu zemlje,

Europe je manje, kao da je odnijelo nekakakav vrt,

posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti;

smrt svakog čovjeka smanjuje mene jer sam obuhvaćen u čovječanstvu;

i zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni; tebi zvoni.

                                                 John Donne

Nisam htio ovaj put propustiti izlet sa planinarima Raba na Mali Lošinj pa sam radosno čekao taj 28 svibnja 2017 godine. Pošlo nas je više od trideset pa smo se ukrcali na brod Sardinu od Pere Vrtodušića. Isplovili smo sa Vele Rive po lijepom i sunčanom vremenu. Vodič i organizator bio je Eros kojemu smo doista zahvalni za besprijekornu organizaciju. Na Lošinj smo stigli za 3,5 sata.
Iako sam bio dosta prije na Lošinju ponovo sam ostao zapanjen ljepotom otoka, morem, uvalama, gradom Malim i Velim Lošinjem. Brdo Osorčica je dominirala krajolikom na kojoj sam bio davno a današnjim planom nije uvrštena u našu rutu.

Posjetili smo i muzej Apoksiomena u Malom Lošinju. Izgrađen je samo za tu jednu skulpturu Apoksiomena  koja je nađena u moru negdje kod Ilovika. Nakon restauracije našao je dom u svom muzeju u gradu Malom Lošinju. Hodali smo uglavnom stazama uz more po prekrasnim uvalama do brda S. Ivan. Odatle smo se spustili u Veli Lošinj pa na naš brod koji je tu bio usidren. Dok smo na brodu jeli ukusan ručak "Sardina" je zaplovila prema Rabu prepuna naših doživljaja.
Zbilja je bilo nezaboravno i nadam se da ćemo skoro opet na Lošinj i na Osorčicu.
Poslije sam susreo dosta ljudi koje poznam i kojima je žao da nisi bili sa nama.

ZAVIŽAN NA VELEBITU STAZOM U KRASNO

Krenuli smo sa Planinarskim društvom Kamenjak sa Raba dakako najprije trajektom pa busom iz Stinice na Zavižan. Grupa od 23 planinara i pas od Erosa Fido. Prohladan i oblačan dan nije obećavao neko lijepo vrijeme ali kako je izlet imao više varijanti krenuli smo pa šta bude. Na Oltarima je već bilo snijega ali cesta za Zavižan bil je očićena. Moglo se proći jednim trakom. Kad smo stigli na Zavižan bilo je -6°C. Posvuda snijeg i magla. Raspoloženje u grupi  je vrlo vedro i na visokom nivou. Odustali smo od Malog i Velikog Rajinca i Planinarske kuće Apatišan. Odlučili smo krenuti u Krasno.
U Planinarskom Domu na Zavižanu bilo je toplo i ugodno, prava obiteljska atmosfera. Drago mi je doći ovdje uz vazda srdačan doček gosp. Vukušić Ante a takav mu je bio i otac pokojni kojeg sam poznavao. Popila se rakijica a bilo je kave ili čaja.

Nakon kraće pripreme krenuli smo stazom za Krasno. Staza je bila samo djelimično vidljiva zbog snijega  a bilo ga je i više od koljena. I tako uz manja lutanja i po doista velikom snijegu ali vrijeme nam se popravilo te uz obilje sunca stigli smo u Krasno za  nekih 7 sati. Dobro smo pojeli u konobi kod Jure u Krasnom i krenuli nazad.
Zbilja je organizacija ali i vođenje bilo za svaku pohvalu. Sve zahvale idu Erosu našem planinaru iz Putničke agencije Eros Rab