Za mene
postoji samo putovanje putevima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini
dostojan izazov je da se taj put pređe sav, do kraja. I tuda putujem,
gledajući, gledajući bez daha.
(Don
Juan)
Rano sam stigao na prijevoj Stara vrata na Baškim
Oštarijama. Čitam natpis na kamenom kubusu podignitom u čast Austijskog cara a boga mi i Hrvatskog: Ferdinand I Austrie Imperator MDCCCXLVI kojeg je postavio graditelj ove ceste Josip Kajetan Knežić 1846 godine.
Nalazi se na 924 m.nadomorske visine. Valja mi odavde uputiti se sam preko
Debele kose, Jelarja, Sladovače na Veliki Sadikovac. Ima i kraćih ruta koje
polaze iz samog mjesta ili najkraća iz Baške Oštarije, prijevoj Takalice
V.Sadikovac 1,30 min. Ja sam ipak odabrao najduži put jer sam to htio
sveobuhvatno doživjeti (trebalo mi je 4 sata do Velikog Sadikovca). Bio je
prekrasan svibanjski dan i izgledalo je sve vrlo zanimljivo.
Sa Debele kose je predivan pogled na otok Pag i druge otoke. Napravio
sam nekoliko fotografija te se spustio na staru Terezijansku cestu koja je bila
izgrađena stotinu godina prije one gdje je podignut Kubus. Ova cesta potpuno
zaobilazi Stara vrata na Baškim Oštarijama. Napuštena je zbog teških uvjeta i težine.Sa ove ceste počinje
uspon na Jelarje 1173 m.
Tek što se popneš kroz gustu šumu valja se odmah
pripremiti za spust u podnožje Sladovače pa onda opet uspon pa spust na
zapuštenu šumasku cestu. Odavde počinje novi konstantan uspon kroz slabo
markiranu šumu jer su je šumari posjekli i djelimično iskoristili a veći dio ostavili. Tako ogromna bukova
stabla trunu a odsječenim granama i stablima su potpuno zatrpali planinarsku
stazu pa se mora zaobići cijelo ovo područje dok se ne stigne na markaciju koja
dolazi sa prijevoja Takalice iz Baških Oštarija. Kao da su nekakvi lopovi ili drvokradice a ne državna firma koja samo upravlja šumama doduše i ubire dohodak. Briga njih, na više mjesta su
devastirali znamenitu Velebitsku Premužićevu stazu pa nikom ništa. Ni okupatori nisu ovako devastirali šumu (posijekli i ostavili). 
Od te šumske ceste stalan je uspon kroz šumu dok se ne
izađe na travnati dio. Predivan je pogled na Liku ali i na more. Stižem na
Veliki Sadikovac za 4 sata. Ispred i u istom smjero je Konjevača i dalje
Visočica.
Nakon kraćeg odmora počinje povratak. Bio sam kod Kubusa
na Baškim Oštarijama za manje od 2,5 sata. Nezaboravno planinarsko iskustvo. Tu malo dalje je i planinarski dom Prpa, gdje smo već nekoliko puta prenoćili kada su " Picugi Poreč " šarali Velebitom od početka do kraja. Malo noge bole nakon svega ali nije mi žao. Vidio sam markiranu skretnicu sa ove moje staze koja vodi u Šugarsku dulibu - piše sedam (7) sati. Golemo, moglo bi se i to obavit ali sa noćenjem u skloništu u Š.B ili negdje pod šatorom. Teško da bi se sam upustio u takvo šta ali malo fali.
Zanimljivost: Prilikom povratka kada sam već bio blizu
prvih kuća odjednom je ispred mene iskočio vuk. Nosio je u zubima zeca ili
janje, ne mogu sto posto biti siguran. Veliko iznenađenje je bilo obostrano,
pogledao me i onda u snažnim skokovima vrlo brzo nestao u šumi...
Nema komentara:
Objavi komentar