[ [] ]
Nakon nekog vremena ali i na kraju ljeta evo me ponovno na Velebitu. Opet sâm i pun volje i inspiracije.Rano krenuo prvim trajektom u 5 sati pa autom prema Karlobagu i Baškim Oštarijama. Naum pade mi Ive (Mali Zmaj).On bi mi više puta rekao: - Čuvaj se samoće! "Samoća donosi sve - osim karaktera" kaže Stendhal.
"Samoća
je ljudska iluzija. I najtiši korak odzvanja poput groma u svijetu sićušnih
insekata pod našim nogama, povlačeći neuhvatljive strune koje povezuju mužjaka
sa ženkom, grabljivca sa plijenom i početak sa krajem". (Bujno
ljeto, Barbara Kingsolver)
I tek što sam prešao Kubus brzo je pogled odletio na Kizu, lijevo na Dabarske kukove, desno Debelu kosu i Jelarje a u podnožju Ljubičkog brda stigao sam već prije izlaska sunca.
Ljubičko brdo (1320m) uzdiže se iznad potoka Ljubice ili pak potok Lubica izvire ispod Ljubičkog brda, kako tko hoće. Najpoznatiji kameni kukovi u ovom dijelu su: Medvjeđi kuk, Božin Kuk i Kuk od Karline Plane. Nigdje nisam vidio toliko puno samonikle čuvarkuće kao na ovom vrhu.Bila je u punom cvatu.
Sunce obasjava Liku pod jutarnjom maglom i prve zrake miluju vrhove Velebita a pogled ide sve do Svetog Brda i dalje... |
Lijepi pogled je sa Ljubičkog brda na otok Pag |
Medveđi kuk na ljubičkom brdu i pogled prema Pagu |
Ostatci vojnih rekvizita na velebitskom vrhu iz Domovinskog rata |
Mukinje još nisu potpuno zrele,treba malo mraz da ih dohvati kako bi omekšale i bile ukusnije. |
Uz potok Ljubicu rastu ovakvi cvjetovi. |
Nema komentara:
Objavi komentar