DESETA OBLJETNICA MALOG ZMAJA

Oni koji duboko vole nikad ne ostare; ako i umru od starosti, umru mladi.

 (Arthur Wing Pinero)

Ode 60 i šta sada?!

Lijepi broj 60

Brzo su prošle te godine od kada se Ivo, naš Mali Zmaj, pridružio našoj planinarskoj grupi PICUGI iz Poreča.To je bilo na njegov rodjendan prije deset godina koje smo skupa sa obljetnicom proslavili.
Večeras 21.12. proslavljamo desetu obljetnicu u palninarskom domu na Platku a ovu stranicu posvečujemo tom događaju a pojnaviše Ivi koji je u potpunosti obogatio ne samo naš planinarski doživljaj negoli i svijest svih nas pojedinaca u grupi. Fantastična je njegova samozatajnost u mnogim dobrim stvarima  koju podijeli kao vlastiti dar samo ponekad  nakon  vlastitog odabira i u posebnim prigodama.
Kad ga sretnete u gradu kao odvjetnika ili sugrađanina trebate znati da je taj čovjek obišao skoro svaki vrh hrvatskih planina. Velebit posebno, da ne spominjem Gorski Kotar a ove godine osvojio je i Triglav na čemu mu posebno čestitamo.

 

Na Lubenovcu - Velebit 2003g.

 

 

Moglo bi se reći da su  svi naši pravi počeci  planinarenja počeli na Hahliću gdje smo rado dolazili, penjali se na vrhove Obruča, Fratra ili gubili u fantastičnim labirintima Paklenog. Ovdje je pravo gnijezdo Malog Zmaja. A sa domaćinom planinarskoga doma na Hahliću veže nas jedna simpatična anegdota.

Jednom prilikom dođosmo gladni u planinarski dom i videći da svi jedu dobar grah zaželjeli smo i mi pa smo to i naručili. Domaćin nam je otresito i negostoljubivo odbrusio da graha nema! Začuđeno sme se zgledali jer neki su upravo iz kuhinje nosili pune tanjure graha sa kobasicom...Je rekao je domaćin ako bite htjeli fažola...toga ima!!

VELIKO RUJNO - STRUGE - MARASOVAC - VAGANSKI VRH

                                                         (Korisnije je putovati nego čitati o putovanju. – kineska)

Danas sam planinario sa Velikog Rujna do planinarskog skloništa Struge na Velebitu. Zanimljiva i lijepa staza ako se potrefi dobro vrijeme kao što je bilo danas.

Struge su lijepo sklonište gdje dosta planinara prenoći prije nego se upute na Vaganski Vrh ili Sveto Brdo čak. Ovdje sam upoznao jednog puha koji živi u šupljini stare bukve.Neki dobri ljudi su ovu bukvu pretvorili u pravu vilu u kojoj je više prostorija.Naravno postoje i prirodni otvori kako bi mogao slobodno otići u prirodu. Vrata se mogu otvoriti ali puh se ne pokaže baš svima.Samo neke dodje pozdraviti na ulazu (kao mene) a inače se skriva. Nakon odmora nastavio sam prema Vaganskom Vrhu ali vrijeme se sve više kvarilo.Na Vaganskom sam bio i sa ličke strane nekoliko puta i uvijek me gore dočeka magla...
Opet ću krenut sve dok ne budem mogao gledati s vrha Vaganskog bez magle!

Lijepo je odavde poći na Vaganski vrh ili Babino Brdo ili Badanj ili na
Visočicu a može se doći i na Bunovac na ličkoj strani ili u Medak za 3,30 h.

Na samom ulazu čekala je jedna gitara za bolji ugodjaj i inspiraciju.

Meštar od ovog bloga odmara na Strugama

Pogled na Veliku Paklenicu sa Buljme.Sasvim lijevo u daljini je Sveto Brdo.

Ovo je puhovska kuća
na Strugama

Ja nisam duh ja sam mali
puh.

                                     

Na Malom Vagancu

Tiramola

Na Malom Vagancu vježbalište za HGSS

.

Ispod Vaganskog Vrha, u sredini kadra lijevo Badanj

Pogled sa Velikog Rujna,sunce izlazi na otocima

Najviši vrh Velebita - Vaganski vrh.

LJUBIČKO BRDO - VELEBIT

                                                 [ [] ]

U samoći um dobiva snagu i uči kako da se osloni na sebe.
Laurence Sterne

Nakon nekog vremena ali i na kraju ljeta evo me ponovno na Velebitu. Opet sâm i pun volje i inspiracije.Rano krenuo prvim trajektom u 5 sati pa autom prema Karlobagu i Baškim Oštarijama. Naum pade mi Ive (Mali Zmaj).On  bi mi više puta rekao:  - Čuvaj se samoće! "Samoća donosi sve - osim karaktera" kaže Stendhal.

"Samoća je ljudska iluzija. I najtiši korak odzvanja poput groma u svijetu sićušnih insekata pod našim nogama, povlačeći neuhvatljive strune koje povezuju mužjaka sa ženkom, grabljivca sa plijenom i početak sa krajem". (Bujno ljeto, Barbara Kingsolver)

I tek što sam prešao Kubus brzo je pogled odletio na Kizu, lijevo na Dabarske kukove, desno Debelu kosu i Jelarje a u podnožju Ljubičkog brda stigao sam već prije izlaska sunca.

Ljubičko brdo (1320m) uzdiže se iznad potoka Ljubice ili pak potok Lubica izvire ispod Ljubičkog brda, kako tko hoće. Najpoznatiji kameni kukovi u ovom dijelu su: Medvjeđi kuk, Božin Kuk i Kuk od Karline Plane. Nigdje nisam vidio toliko puno samonikle čuvarkuće kao na ovom vrhu.Bila je u punom cvatu.

Sunce obasjava Liku pod jutarnjom maglom i prve zrake miluju vrhove
Velebita a pogled ide sve do Svetog Brda i dalje...

Lijepi pogled je sa Ljubičkog brda na otok Pag

Medveđi kuk na ljubičkom brdu i pogled prema Pagu

Ostatci vojnih rekvizita na velebitskom vrhu iz Domovinskog rata

Mukinje još nisu potpuno zrele,treba malo mraz da ih dohvati kako bi
omekšale i bile ukusnije.

Uz potok Ljubicu rastu ovakvi cvjetovi.

Oštarijska Vrata, prijevoj na Velebitu na 928 m nad morem. Njime prolazi cesta
Karlobag Gospić ( 36 km ) Predjel dijeli Velebit na sjeverozapadni  ( niži )
i jugozapadni ( viši ) dio. Kota 927 m nad morem obilježena je kamenom
 kockom , KUBUS , u čast K und K imperatora Ferdinanda cara Austrije
a bogami i Hrvatske do koje vodi 38 kamenih stuba.
Za lijepa vremena odatle se vidi talijanska obala i Apenini. 

STAZE OD PLAVE TRAVE

                

                 Ljudi čuvaju uspomene tako dugo jer su one jedina stvar koja se ne mijenja,

                                                                                            čak ni onda kada se ljudi promjene...

Od kuda nam dolaze te uspomene, one davne, i još prije toga one koje smo skoro posve zaboravili ili smo tako mislili ali i nakon mnogo godina dovoljna je samo riječ, miris cvijeta, cvrkut neke ptice ili huk vjetra u šumi pa da sve nanovo oživi i pokrene se poput filmske trake. Pojave se likovi iz djetinjstva, iz školskih dana, ukažu se one skrivene staze od plave trave i vrate nam zvukove, mirise i slike sa tajnih vrata zaborava. Volim takve uspomene. Volim imati uspomene. I sad dok stojim tu pokraj nekropole bogumilskih stećaka čini mi se da je ona uzdignuta ruka prema nebu sa kamena sam Mak Dizdar.

I kao da netko kosu otkiva ili kao da zvono u daljini čujem ili konj kao da negdje hrže ili da djevojke svoje djevojačke pjesme kao da pjevaju... Jer mlado proljeće je tek stiglo a ja nisam bio ovdje godinama. Deset, dvadeset godina. I još više...

Ovdje sam ja rođen.

DAŽD

Trebalo bi opet naučiti

da slušamo kako kiša pada

Trebalo bi se odkameniti

i poći bez osvrtanja kroz kapiju grada

Trebalo bi ponovo pronaći

izgubljene staze od one plave trave

Trebalo bi u obilju bilja

zagrliti panične makove i mrave

Trebalo bi se iznova umiti

i sniti u jasnim kapima ozorne rose

Trebalo bi onesvjestiti se

u tamnim vlasima neke travne kose

Trebalo bi načas stati

sa suncem svojim i sjenkom svojom stasati

Trebalo bi se konačno sastati

sa već davno odbjeglim vlastitim srcem

Trebalo bi se odkameniti

I proći bez osvrtanja

kroz kamenu kapiju ovog kamenog grada

Trebalo bi htjeti

I svu noć bdjeti slušajući kako dažd pravedni pada

pada pada

(Kameni spavač,Mak Dizdar/Dažd)

KRAJINA

Iz onog bijelog kama eno niče klica

Iz one davne ruke iz nekog tavnog lica

Niče i raste u neko bolno bijelo cvijeće

Već ptica iz svog skrivenog gnijezda slijeće

U skrovit krug nečijih samotnih svijetlih sanja

Slijeće ta ptica sa zelenog granja

Kraj ovaj kajni zar može bez zmije

Bez otrova njenog zar može zar smije

Bez smijeha tog tajnog kojim se ta smije

Iz onog bijelog kama eno niče klica

Iz ruke davne iz tavnog lica sad žiće kliče

Iz znanog kama znamen stamnog plama

(Mak Dizdar,Kameni spavač/Krajina)

ISTRA

Istarski kraj ( čakavski Istrija ili Jistra) ne ostavlja nimalo ravnodušnim nijednog namjernika ili putnika. Na prvi pogled zapanji krajolikom pa ako dođete u Istru zavest će vas poput lijepe mlade djevojke. Pričinit će vam se da se već dugo znate i da je posve normalno da ste tu i da vas je sudbina dovela. Povjerovat će te da ste se pronašli u  ljepoti  koja  je davno na neki način bila izgubljena i koju niste mogli pronaći.Istra na tajanstven način bira sama svoje zaljubljenike i ne možete se oduprijeti ako budete počašćeni da vas odabere. Postat će te  brzo bliski i izgubiti razum  uz njezine obale, brežuljke i gradiće na njima, šume i cvijetove samoniklih orhideja uz potoke i skrivene slapove u svojoj nutrini. Neki su toliko skriveni da većina rođenih istrana za njih i ne zna, ne znaju im nit imena pa ako iznenada dođete na takva mjesta povjerovat će te da su stvorerni samo za vas i da su poput dara čekali da se predaju.

Te slike  Istre, zvukovi i okusi, postaju trajne melodije koje nosimo sa sobom i koje nam neko Božanstvo tiho šapuće do kraja života. I kao u  legendi o Argonautima ne možemo pobjeći niti ćemo ikada znati jesmo li mi pobijedili ili smo pobjeđeni.

Prema predaji jednom davno kralj Albus bijaše vladar velikog broja otoka, pobijedivši sve neprijatelje koji bi mu stali na put. Kad se zasitio osvajanja sagradio je sebi dvorac čija su zlatna vrata bila okrenuta ka istoku. Kad se prvo jutro probudio primijetio je da prve zrake ne padaju na njegova nova vrata već na vrh planine Učke te se zapanjio.

Pozvao je kraljeve susjednih zemalja  te ih upitao što je to što uspijeva zadovoljiti njihovu oholost. Kralj Gigan mu je priopćio da je u njegovom kraljevstvu to Učka gora koja za njega nije tek obična planina već kraljica. Galeša, drugi kralj mu je na isto pitanje dao odgovor da on osobno najviše mari za Mirnu, njegovu kraljicu. Tada je Albus odlučio napasti oba kraljevstva kako bi im oteo ono najvrjednije. Svoje bi prijestolje postavio na vrh Učke  a Mirnu bi uzeo za ženu. Započeo je vojnu na Giganove posjede te uspio proći sve prepreke i zasjesti na vrh najviše istarske planine nakon čega se obrušio na Galešine zemlje. Na njegovom osvajačkom putu ga ništa nije moglo zaustaviti  te kad je napokon osvojio prijestolnicu pozvao je Mirnu pred sebe. Kraljica je izašla pred barbarina noseći dojenče na grudima no umjesto daljnjeg nasilja dogodilo se nešto nepredvidljivo. Zgrabivši dijete čudna mu je sila prošla tijelom  i oholi se kralj preobratio. Majci je nježno vratio dijete te skupio svoju vojsku i otišao. Duša mu je od tada postala mirna te se zauvijek ispunio radošću i dobrotom. 

Zarečki krov

Pećine - ispod slapa izvor je hladne vode

Sopot ispod Gračišća

Copot kod Buzeta prema istoimenom potoku

Butoniga

Sopot sa starim mostom

Okolica Poreča

Banina na Učki