Radovao sam se ponovnom odlasku na Velebit te subote 28.10.2017 sa ekipom Planinarskog društva Kamenjak sa Raba. Krenuli smo automobilima na Alan preko Štirovače do Kugine kuće gdje smo ostavili aute i krenuli na stazu ispod Lisca prema škorpvcu.
Predivno vrjeme, sunčan i ugodan dan te prepoznatljivi kadrovi Velebita godili su duši i tijelu.
Brzo smo sigli rubom Opaljenih brda (koji toponim) na Vrbansku dulibu ispred Škorpovca. Škorpovac je inače napušteno selo u kojem su velike i lijepe kuće, prekrasne doline i njive ali nema ljudi.Samo konji koji su isto napušteni. Eto tu je izgrađeno planinarsko sklonište koje je stalno otvoreno i vrlo je lijepo. Konji su ispred skloništa i jedva se uđe unutra.Stoje među stolovima i ne žele se maknuti.Dao sam im kruha kojeg su slasno pojeli.
Sklonište je veliko dobro opremljeno i doista ima sve što je potrebno, izgleda kao vikendica. Čitao sam unutra dnevnik posjetitelja, neki dečki su bili malo prije nas i tu su noćili. Jedan zajebant je na kraju napisao: - Kobila je začela!
Nakon marende mi smo nastavili dalje Premužićevom stazom prema Alanu pa iznad Radlovca koji je isto jedno od mnogobrojnih napuštenih sela na Velebitu. Blizu Šatorine skrenuli smo u Smojverske dulibe, neviđeno živopisan kraj davno napuštenih njiva, dolina i pašnjaka. Ispd Težačkovačkog brda i pokraj samog Težačkovačkog izvora vratili smo se na polaznu točku. Lijevo nam je ostala veličanstvena Šatorina a ravno ispred dominirao je Laktin Vrh.
Nema komentara:
Objavi komentar