Koračam po vijuzi uzbrdice u vidokrugu kamenih izbojaka.Tražim blizinu ptice i dodir ljubičice.Na dlanu kraške ravnice vide se samo gladne ovce a u zrcalu lepezatske lokve smije se zastava neba s amblemom Velebita.
(Poljupci nemira,Franjo Beg)
Ova lijepa kapelica (svježe obnovljena) Sv Nikole nalazi se na sjeveroistočnoj strani Sorinja, na drugoj strani i zavjetna je crkva pomoraca koji su preživili nekakav brodolom.Blagoslovljena je ove godine za Malu Gospu.Fotografija je bila naslovnica na Ptičici a na Pixoto-u je bila top 5 fotografija za cijeli mjesec.
Danas sam se popeo na Kamenjak.Nije mi prvi put pa sam izašao dosta rano kako bi se mogao spustiti s druge strane otoka do mora. Moram vam odmah reći da je to vrlo opasno jer nema nikakve staze, vrlo je strmo i gdje god stanete skoro da nigdje nema siguran oslonac. Kamen se tek vrlo krhko drži u svom mjestu ogoljen od bure i izglodan od brzih voda povodnja koji nastaju često poslije jakih kiša.Tako sve bježi ispod noga i klizi prema nekoj vertikali i vratolomu koji pada prema moru. Iako imam osobno iskustvo pada sa jedne litice od ranijih silazaka u kojem sam zaradio pet šavova na glavi izazov penjača i uzbudjenje dali su mi ponovno snagu da se spustim doli (408 metera do mora). Opet sam išao sam.
Svibanjske slike
su magične u uvalama tek procvjetale brnistre, u pijesku ispod kamenih
vertikala i na prilazima dubokim klizištima gdje gotovo još nije kročila
ljudska noga. Tamo u visokim liticama vidjeti možete gnijezda sokola ili vrane koje će vas na
vrijeme upozoriti (jer vas tamo nisu
nikad očekivali) da ne prilazite. U najboljem slučaju vas prate i promatraju s
neke stijene u blizini a ako to
ignorirate napadaju vas u niskom letu a to nije nimalo bezazleno.
Ono što me najviše impresioniralo je boja mora. Djeluje potpuno nestvarno.More ima
posebnu zeleno smaragdnu boju uz obalu a dalje i dublje najmodriju koja
postoji. S druge strane monumentalni masivi Velebita i njegove svježe jutarnje nijanse proljeća djeluju hipnotički na dušu pa se izgubi osjećaj za vrijeme a umor nestaje.Sve postaje kao neka neispričana
bajka u kojoj imate glavnu ulogu. Svakako ću ovdje dolazati još koji put.
Klikni na fotografiju za veću!
Nema komentara:
Objavi komentar