petak, 5. kolovoza 2011.

PONOVO NA VELEBITU



Napokon ponovno zajedno na Velebitu.U gostima kod Pl.d. Zavižan iz Senja. Ugodno smo se smjestili na Mrkvištu kod planinarske kuće koju vrijedni članovi ovog društva održavaju i brinu se kako bi sve bilo u redu.Hvala svim članovima na gostoprimstvu.
Nama je logorovanje na Velebitu životni doživljaj.Ako je i samo jednom u životu ( a nama nije, još su žive uspomene sa logorovanja na Lubenovcu i Štirovači ) puno je! Nije samohvala ali je istina da rijetko gdje na Velebitu nismo bili.Ovaj put smo odlučili krenuti sa Lubenovca, preko Lubenovačkih vrata i pored Vratarskog kuka popeti se na Premužićevu stazu pa nastaviti do Rossijeva skloništa i dalje prema Alanu.Negdje na dva sata hoda skrenuti sa Premužićeve pokraj Krajačeva kuka i doći na početno mjesto - Lubenovac.Nekoliko godina je već prošlo a da nismo bili na Premužiću pa smo jedva čekali da stanemo na tu legendarnu "šetnicu".
Eryngium Alpinum - planinski kotrljan
Ponegdje je staza uklesana u stijenu
Premužića staza je majstorsko djelo    graditeljstva u suhozidu koju  je  trasirao  i   izgradio šumarski inženjer Ante Premužić (1889 - 1979) tada na službi u sušačkoj direkciji, inače iz Slavonskog Kobaša. Bio je zaljubljenik u Velebit i planinarstvo ali i znameniti graditelj puteva i staza na Velebitu.
 Istu takvu stazu gradio je na i na otoku Rabu. Gradnja staze započela je 1930 godine i trajala je tri godine. Staza je dugačka 57 km.Polazi sa Zavižana dolazi na Veliki Alan i završava na Oštarijskim vratima. Ime je dobila po svom graditelju. Najviša točka staze je u blizini Gromovače na sjevernom Velebitu -1630 m a najniža na Oštarijama - 920 m. Prolazi najljepšim djelovima Velebita i  napravljena je tako da svaki čovjek bez prevelikog napora i bez posebnih vještina u planinarenju može uživati u čarima koje ova staza pruža. Nekoliko ogranaka se odvaja na najpoznatije vrhove: Gromovaču, Šatorinu, Crikvenu i dr. Velika je sramota svakog gradjanina Hrvatske da ne dodje ovdje i ne vidi ono što nigdje drugdje na svijetu ne može vidjet. Primjerice prije gradnje staze za Rožanske kukove znalo je samo nekoliko ljudi. Općenito ova staza je učinila Velebit kultnom planinom. Zbilja , to što vidiš prolazeći ovom stazom ostane duboko urezano u srcu.

Nevjerojatni su pogledi sa ove staze, na morsku ali i na ličku stranu

Zvonko na Premužiću

Signor Željko napreduje prema Alanu,krešo se skriva a Ivo traži Žbevnicu






Aquilegia Kitaibelii, vrlo rijetka i zaštićena biljka a na
Velebitu je nalazimo često


1

Nema komentara:

Objavi komentar