srijeda, 13. studenoga 2019.

MOJSTROVKA JULIJSKE ALPE

A sutra ću poći na planinu, neka mi se oči napiju - visina, daljina - da s ovim sjajem pođem prema teškim danima.
                                                                                                                    Oton Župančić

Hvala Ivi (Slovencu) Erosu i Banetu;Beri i Dodiki što su me poveli sa sobom na ovo nezaboravno planinarenje. I nije to bilo samo planinarenje, za mene prvi put pravi alpinistički uspon na teškoj stijeni - Hanzova pot - na Maloj Mojstrovki sa komplet opremom.  Neda mi se puno pisati jer slike sve govore.(klikni za veći format)


Mojstrovka 2332 m ispred je Mangart a lijevo je Velika Mojstrovka
Povratkom sa Mangarta napustili smo mangartsku Koču i uputili se prema drugom vrhu kojeg smo planirali osvojiti - Mojstrovka 2332 metra. Krenuli smo dakle prema Vršiću jer smo ispod Male Mojstrovke imali zakazano noćenje (prije uspona) u Erjavčevoj Koči.


Put je (Hanzova pot) označen kao vrlo zahtjevan jer si većim 
dijelom na okomitoj stijeni i na sajli. Obavezno je imati šljem i pojas za vezivanje.

 
 










































USPON NA MANGART JULIJSKE ALPE

 
 
 
Što više promatram prirodu to više ostajem zapanjen i zadivljen djelima Stvoriteljevim.
                                                                                                                        Louis Pasteur





Bero (Berislav Dumić) malo prije vrha. Iza njega je veličanstveni Jalovec

Mangart sa Mangartskog sedla gdje je planinarska kuća.

Sakupila se ekipa sa otoka Raba (PD Kamenjak Rab) i isplanirala put u Sloveniju i penjanje na Mangart 2679 metara te Mojstrovku 2332 metra. Dakle nas šestoro krenuli smo u 24.10.2019 .
Začas smo stigli kombijem u Sloveniju i prije zalaska sunca stigli na Sedlo ispod Mangarta.


Imali smo predivno vrijeme toplo i vedro a doživljaj je bio vidjeti te prekrasne planine. Bio sam i ranije u blizini ovih planina i skoro sam zaboravio koliko ljepote i pozitivnih emocija pružaju svakom koji ovdje dođe. Malo smo pronjuškali okolo dok nije sunce zašlo pa smo pošli na večeru u planinarskoj kući. Dobro smo večerali i popli nekoliko piva prije spavanja.

To smo mi, fali Bero koji nas je slikao




 
Koča na Mangartskom Sedlu 1906 metara




Koča na Mangartu nam je bila kao vlastiti dom. Bili smo sami nas šest a ljubazno osoblje ostalo je tu noć samo zbog nas jer se planinarska kuća poslije 15. 10 zatvara. Radi samo u jutro do 15 sati. Hvala im na tome i na usluzi  i velikoj ljubaznosti. Hrana je bila odlična a piva je godila jer je bilo doista toplo - kao ljeti.


Doručkovali smo negdje u 7,30. Ne znam kad sam bolji hemendeks pojeo!! Popili smo čaj i pošli na uspon na vrh Mangarta.
Staza je opisana na karti kao vrlo zahtjevna.

 Iznad sedla postoje dvije staze; jako teška Slovenska staza uglavnom si na sajli i na vertikalnoj stijeni do vrha dok je Talijanska nešto lakša jer ima manje sajli za penjat. Nismo imali nikakvih problema i sve so obavili kako treba.

Ovdje gdje stojimo je 2050m.






Impresivan je pogled sa vrha Mangarta






Laghi di Fusine ispod Mangarta na talijanskoj strani


 

utorak, 24. rujna 2019.

DABARSKI KUKOVI – KOKIR










Nakon vrućeg ljeta planinari sa otoka Raba krenuli su na Velebit. Ovaj put na Dabrove u Srednjem Velebitu. Odredište nam je Kokir, Došen Duliba, Bačića duliba i Ravni Dabar gdje u planinarskom domu čeka kod ljubaznog domara Mile Prpića naš ručak.Dabrovi su zasigurno najljepši dio Velebita, ali problem je gdje god dođemo na Velebit uvjek je to najljepše.




Nije moglo bez pjesme pogotovo kad se Bane dočepao gitare i Boba Dylana. Zanimljivo i lijepo je bilo pogledati tog istog Branka na YouTube ali 1986 godine.
Brzo je prošao dan a mi se još prije mraka vraćamo na otok dok nas na magistrali ispraćaju prve kapi kiše.

četvrtak, 15. kolovoza 2019.

ČUDNA JADA OD MOSTARA GRADA


 





Prošlo je previše vremena (6 godina) od kada saam zadnji put bio na obroncima Velež planine.I onda i sada Velež planina nas je prepoznala kao svoje a kako i ne bi, tu su nam korjeni.Najprije smo obišli bogumilske stećke Nikada neću zaboraviti jedan natpis na nekom stećku: - Nebo i postoji da bi ti misleći da ćeš skočiti u vječnost lakše skočio u ništa.
 Šta mi mislimo da znamo ili neznamo potpuno je svejedno toj vječnosti. I dok stojimo tu pred tih mitskih kamenova prisjetih se stihova od Maka Dizdar

Zapis o izvoru (Mak Dizdar)

Rastvorio sam se
I potekao
Potocima
Rijekama
Morima
Sada sam tu
Bez sebe
Gorak
Kako svome izvoru
Da se vratim?
Nalazim sebe u ovim stihovima u kamenovima i proplancima hercegovačkim, ah rekao bi Arsen; - Mladosti moja.