ZELENI VIR

Vrajži prolaz, Zeleni vir i spilja Muževa hišica još su davne 1962. godine proglašeni posebnim geomorfološkim rezervatom čija površina iznosi oko 200 ha. Rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu okoliša iz 2011. godine, danas  područje Zelenog vira spada u kategoriju zaštićenog krajobraza. Nalazi se na području Općine Skrad, na nadmorskoj visini od 302 - 649 m. Posebnu atrakciju rezervata predstavlja bujna šumska vegetacija kojom je odjenut cijeli krajolik, zahvaljujući čemu je ovaj biser goranskog dijela Primorsko – goranske županije,  poznat i izvan Hrvatskih granica.
04.11.2018 godine je dan kada idemo (PD kamenjak Rab) u Skrad kako bi obišli Zeleni vir,Vražiji prolaz i Muževu  hišicu. Krenuli smo u samu zoru a nebo iznad Velebita upalilo je posebne boje kako bi nas pozdravilo. Trajekt je bio spreman za ukrcaj pa krenimo.
Planinarsko društvo Kamennjak Rab sve je dobro organiziralo danas nas ide trideset a vodič je Višnja. Veći i maji bus čekaju po običaju u Stinici.

 

Zeleni vir (345 m) je snažan izvor u dnu plitke spilje što se nalazi podno sedamdesetak metara visoke, živopisne slojevite stijene niz koju se, kao kakva bijela zavjesa, ruši potok obasipajući ulaz tisućama kapljica. Ime je dobio po smaragdno – zelenoj boji vode jezerca čiji se izvor u spilji i ne primjećuje. Njegove vode, zahvaćene manjom branom, ulaze u podzemni kanal kojim odlaze do hidrocentrale, izgrađene 1921. godine, koja je ujedno i prva hidrocentrala sagrađena u Gorskom kotaru.

Zeleni vir (345 m) je snažan izvor u dnu plitke spilje što se nalazi podno sedamdesetak metara visoke, živopisne slojevite stijene niz koju se, kao kakva bijela zavjesa, ruši potok obasipajući ulaz tisućama kapljica. Ime je dobio po smaragdno – zelenoj boji vode jezerca čiji se izvor u spilji i ne primjećuje. Njegove vode, zahvaćene manjom branom, ulaze u podzemni kanal kojim odlaze do hidrocentrale, izgrađene 1921. godine, koja je ujedno i prva hidrocentrala sagrađena u Gorskom kotaru.
U neposrednoj blizini hidrocentrale nalazi se lijepo uređen izletnički dom s restoranom koji nudi domaća goranska jela, jela od divljači, slastice od borovnica i drugog voća te nadaleko poznatu skradsku štrudlu. Izletnički dom Zeleni vir osim ugostiteljske ponude nudi i smještaj u lijepo uređenim sobama u potkrovlju.

Mala špilje u kojoj se nekada stanovništvo skrivalo pred Turcima. Prostranim se hodnikom dužine 200 m ulazi u dubinu spilje , a na njezinom je kraju manja dvorana s jezercem.U spilji ima nekoliko stalagmita i stalaktita, a temperatura vode i zraka je konstantnih 8 stupnjeva. Istraživači spilje ovdje su pronašli najrjeđi primjerak naše faune - čovječju ribicu.

VELIKI LUBENOVAC PREKO ČETIRI VRHA NA MRKVIŠTE

               
     
                      Od pustošne Like, od Jelova luga
                      do gore velike Velebića kruga,
                      a vladanja druga reći se ne more.
                      Svi luzi, sve gore, svi bistri potoci.
                      sve rike sve more, svi morski otoci,
                      od svih strani vile vrh ovih naših gor
                      bihu se skupile slušati dogovor.

                                                                Juraj Baraković   
  

     
Tako so opet pošli u organizaciji PD Kamennjak Rab na Velebit. Začas smo na Alanu i pijemo kavu u Planinarskom domu. Velika ekipa a nekeoliko mladih dečki upoznajem prvi put.
Krećemo prea Velikom Lubenovcu. I sam spomen budi mi divne uspomene iz mladosti gdje smo više puta kampirali i po nekoliko dana sa članovima PD Picugi iz Poreča. Tu je postojao i Planinarski dom Veliki Lubenovac  ali bi mi radije postavili šatore malo dalje i tamo spavali. Po danu smo lutali po okolnim vrhovima i njedan nije ostao a da ga nismo osvojili.
Narečeni dom je nažalost izgorio a uprava Nacionalnog parka nije dozvolila ponovnu gradnju.
Malo prije Lubenovca ide staza na četiri vrha:M.Golić 1602 m,Tadijevac,Šegotski Tadijevac i Tudarevo potom silazimo na Mrkvište kod planinarskog doma. Ovdje smo nekada kampirali po nekoliko dana. Bilo je a i sada je nezaboravno iskustvo.

 

 

IZVORI GACKE

                                         Đegod da ručaš gledaj da kući večeraš.
                                                            (Narodna poslovica Like)

Eto nakon kratkog dogovaranja krenuli smo sa otoka Raba u Liku vidjeti izvore Gacke. Sve je osmislio Kruno Nikšić, on je vođa puta a sa nama je krenula i Mare.
Svanuo je prerkrasan dan, ukrcali smo se na trajekt u 7,45 pa pravac Senj i Otočac. Kruno nam je ispričao puno stvari iz povijesti tog kraja jer je on iz Kompolja u blizini Otočca i njegovo znanje i životno iskustvo je zbilja impresivno.

Najprije smo skrenuli u Kompolje u staru Kruninu kuću i najeli se voća koje raste posvuda; šljive, jabuke, kruške, dunje, oskoruše...Prava voćna poezija. I ta stara kuća sa starinskim stvarima i slikama svetaca na zidovima i samo Bog znade kakvim sve uspomenama; starinski drveni krevet od punog drveta i poneki detalj iz kuhinje pa neka tkanja i boje tekstila... Ugledah začas čitav život koji je nepovratno potekao kao i sam izvor Gacke i pružao nevjerojane slike dok nije nestao u nekom ponoru.