Hvala Mari što mi je na ovom putu činila društvo.
 |
| Most na Zrmanji u Žegaru |
Danas sam otišao ponovo na Zrmanju. Na Visokom buku sam bio desetak puta ranije dolazeći uz rijeku Krupu ili iz sela Golubića ili od Kudina mosta. Uvijek je bilo lijepo i posebno. Nezaboravan i gotovo nevjerojatan doživljaj. Taj Podvelebitski kraj nudi skrivenu ljepotu rijeke Krnjeze koja uvire u Krupu a potom ona uvire u Zrmanju.
Započeo sam u mjestu Muškovci od kuda sam se popeo u maleno selo Bilišane na samom rubu kanjona Zrmanja. Iznad sela počinje kozija staza do vrha kanjona gdje ispod u samoj goleti krša teče zelena rijeka sa svojim znamenitim slapom Visokim bukom. Nema nikakve staze kojom bi se spustili dole. A kanjon je ovdje dubok 450 m. i vrlo strm. Ipak sam se nekako spustio niz sipar i rubom litice ali zbilja je opasno. Podloga je nestabilna a svako toliko veliko kamenje pada u odronima. Brzo mi je postalo jasno zbog čega nitko ne ide na ovu stranu, praktično je neprohodna.Trebalo mi je oko sat vremena da se spustim do vode. Ova strana nudi bolji i zanimljiviji pogled na sami slap a brzo sam shvatio da se može na nekim pogodnim mjestima pregaziti rijeka i sa druge strane doći bez velike pogibelji. Proveo sam čitavo poslijepodne penjući se po obalama a svaki put se nudio neponovljiv doživljaj za kojeg nemam teksta. Bio sam zaboravio na sve životne probleme i muke. Sve u meni ispunila je ljepota ove prirode.
 |
| Donji tok Zrmanje. U pozadini je Crnopac na Velebitu. |
Započeo sam u mjestu Muškovci od kuda sam se popeo u maleno selo Bilišane na samom rubu kanjona Zrmanja. Iznad sela počinje kozija staza do vrha kanjona gdje ispod u samoj goleti krša teče zelena rijeka sa svojim znamenitim slapom Visokim bukom. Nema nikakve staze kojom bi se spustili dole. A kanjon je ovdje dubok 450 m. i vrlo strm. Ipak sam se nekako spustio niz sipar i rubom litice ali zbilja je opasno. Podloga je nestabilna a svako toliko veliko kamenje pada u odronima. Brzo mi je postalo jasno zbog čega nitko ne ide na ovu stranu, praktično je neprohodna.Trebalo mi je oko sat vremena da se spustim do vode. Ova strana nudi bolji i zanimljiviji pogled na sami slap a brzo sam shvatio da se može na nekim pogodnim mjestima pregaziti rijeka i sa druge strane doći bez velike pogibelji. Proveo sam čitavo poslijepodne penjući se po obalama a svaki put se nudio neponovljiv doživljaj za kojeg nemam teksta. Bio sam zaboravio na sve životne probleme i muke. Sve u meni ispunila je ljepota ove prirode. 
