srijeda, 11. svibnja 2011.

DANI HRVATSKIH PLANINARA –OMIŠ 2011



Živi' će nam ime makar granu sikli
Resti će nam sime ovdi di smo nikli
Tukli su nas vitri, nevere od rata
A slomili nisu granu od Hrvata.


klikni za veći prikaz


Ove godine "Dani hrvatskih planinara" bili su u Omišu. Picugi seniori dugo su pripremali put a na kraju se sve svelo na dvojicu gusara. U rimsko vrijeme zvao se Oneum a za vrijeme italije Almissa. Bilo je zanimljivo nakon puno godina vidjeti ponovo Omiš,osjećali smo se nekako doma i čim smo se smjestili pošli smo vidjeti koga sve ima od poznatih.
Nismo vidjeli nikoga od istarskih planinara.Koliko sam mogao shvatiti bili smo samo Zvonko i ja ali je  bilo iz svih krajeva Hrvatske više od 800 ljudi. Autocestom, brzo se stigne iz Poreča u Omiš. Smještaj je bio u kampu Galeb a  mi smo spavali u apartmanu koji je smješten odmah preko ceste.Bila je odlična živa glazba, tako da se plesalo do kasno.Za u jutro izabrali smo najdužu turu.Polazi iz samog Omiša penjući se strmo na više od 800 m gdje su nam domaći planinari pripremili čaj u planinarskom skloništu.Od tuda se trebalo popeti na Kulu, kako se zove najviši vrh i onda vršnim grebenom preko Omiške Dinare spustiti se u selo Podašpilje. Dosta ljudi je bilo u zreloj dobi a čak i vrlo starih koji su ipak bez ikakva problema izabrali i prošli napornu stazu. Uglavnom sve podsjeća na Velebit.Vidici su prekrasni a sa vršnog grebena dobro se vidi Čvrsnica u Bosni, pod snijegom...

Lijevo na obzoru vidi se Čvrsnica u Bosni pod snijegom


Od sela trebalo je još hodati sat i pol do Martinovih mlinica na Cetini od kuda su nas brodovima vratili u Omiš. Neopisiva je ljepota ovih krajeva. Brnistra je u punom cvati i svakojako bilje kao da nudi svoju ljepotu svakom dobronamjerniku.Surovost kraja  daje tu dodatnu ljepotu koja nosi misli daleko u prošlost sve do gusarskih vremena. A znameniti su bili gusari ovog kraja, brzi i neuhvatljivi. Bili su strah i trepet na svom moru. Poznati su njihovi brodovi Sagita di Almissa koji su poput strijele isplovljavali iz kanjona Cetine, napadali brodove moćne Venecije, Dubrovnika i Kotora, uzimali plijen i netragom nestajali... Sve se to završavalo čestim ratovima ili sporazumima a najčešće je završavalo tako da su plaćali danak omišanima za mirnu plovidbu.Protiv njih su pokrenuta i dva križarska rata. Prvi je pokrenuo papa Honorije III 1221 g. zbog napada na križare koji su plovili prema Palestini.Omišani su taj put bili pobjedili! Gusarsku povjest zorno predočuju gradske tvrdjave: Mirabela (Peovica) i Starigrad (Fortica).
Sa Peovice se može vidjeti cijeli Omiš a s Fortice cijeli Brački kanal, otoke:Brač, Hvar i Šoltu, Srednja poljica i ušće rijeke Cetine.

Pri povratku brodovima u kanjonu Cetine dočekali su nas i gusari...