 |
| Vaganski masiv - klikni za veću |
 |
| Sveto brdo |
„Velebite ne daj magli nase , di mi draga bile ovce pase...“
Ako mislite susresti velebitske vile onda svakako morate doći u Paklenicu gdje možete pronaći njihove izvore, tajna umivališta i njihova ogledala. Stari stanovnik ovog kraja Jole ( ne znam da li je još živ) znao je pričati o njima po cijelu noć i svi koji su to čuli zakleli bi se da su hodajući po Paklenici vidjeli te vile.
Odmah vam moram reći da Mala Paklenica i djeluje vilinski lijepo, surovo i divlje i da je ne možeš samo proći. Ona se mora osvajati. Kroz nju ne možeš šetati samo tako jer nema neke staze, svatko nalazi sebi stazu u skladu sa svojim mogućnostima.Volim tuda proći do Lekinih njiva pa onda poprijeko na Veliku Paklenicu kroz Jurline gdje se put račva za Anića Kuk ili doli u kanjon. A Velika Paklenica je moja prava ljubav. Bolje je uredjena u svakom pogledu ali je i dalje divlja. Iz kanjona V. Paklenice rado odem do sela Ramići ili na veliko Rujno (3 sata hoda) do crkve Gospe od V.Rujna. Do planinarskom doma je 2 sata. Lipom stazom može se na Vaganjski vrh ili na drugu stranu prema Ivinim vodicama ili još dalje prema Svetom brdu. Ramići to je lijepo selo ali sada potpuno napušteno. Rado dodjem ovdje, prošetam se izmedju kuća. Sjedim ispred na dvorištu, na kamenom zidu... Često mi se učini da čujem ljudske glasove, djecu, neki razgovor... Gotovo bi mogao opisati potpuno realno, neke slike kao da sam gledao projekciju kakvog filma iz davnine... A lica i glasovi bivaju mi sasvim poznati kao da sam i sam s njima bio. Pa ipak odavno su vrata zatvorena i nitko poznat nikada neće ovdje nastaviti život. I ta pustoš doma može li biti gora od same pustoši duše?
 |
| Mirila kod Jurlina |
Napuštena su i razrušena mnoga "mirila", ta velebitska počivališta duša.Stajao sam dugo kod ovih na slici (blizu napuštenog sela Jurline) pa i nakon dugo vremena nisam moga prestati razmišljati o njima.
Paklenica je proglašena Naconalnim parkom 1949 godine ali ima i medjunarodni značaj kao rezervat biosfere. Ime Paklenica najvjerojatnije potječe od smole crnog bora, tzv. „pakline“, koju je lokalno stanovništvo koristilo u narodnoj medicini, za zacjeljivanje rana, zatim kao luč - za osvjetljenje te za premazivanje drvenih brodova. Najviši vrhovi Nacionalnog parka su Vaganski vrh 1757 m i Sveto brdo 1753 m. Najpoznatija penjačka vertikala je na Anića kuku 712 m. Meni je najbolje doći u zimu ili proljeće. Nema gužvi koje inače u sezoni mogu biti veliki problem. Svatko bi morao doći u Paklenicu.
Ako mislite susresti velebitske vile onda svakako morate doći u Paklenicu gdje možete pronaći njihove izvore, tajna umivališta i njihova ogledala. Stari stanovnik ovog kraja Jole ( ne znam da li je još živ) znao je pričati o njima po cijelu noć i svi koji su to čuli zakleli bi se da su hodajući po Paklenici vidjeli te vile.
